osnovi ostali su isti kao i u vrijeme osnivanja. Za što s... The Cult Ponovno prikazujemo The Cult Specijal s ekskluzivnim velikim intervjuom koji je Ian Astbury dao autoru i uredniku
osnivanja. Za što s... The Cult Specijal s ekskluzivnim velikim intervjuom koji je Ian Astbury dao autoru i uredniku serijala Anti Batinoviću u
predložio da ekipa Specijala snimi probu, što je tek prava rijetkost. Ian Astbury govori zašto se njegov band zove The Cult (prije The Southern Death Cult), o tome zašto kritički gled...
Amaretnthe i Death Destruction će se s početkom točno u ponoć nastaviti Rock Party. Dj postava Tomi Phantasma i Sasha The Cult vrtit će metal, hard rock i rock hitove. Neki od bendova koji će [... ]
je vratio u komercijalne pop vode, a 2002. izlazi i njihova prva ' best of ' kompilacija ' Bag Of Hits ' The Cult
i dijelu devedesetih, a kada su odlučili da je rock njihovo područje bili su prilično usamljeni na toj sceni. The Cult tada nisu bili rock revivalisti, za to su bili daleko premladi, bili su jednostavno rock novaci koji su prilagodili
prilagodili žanr za generaciju koja nikad nije izravno iskusila njegovu veličinu deset ili dvadeset godina ranije. The Cult mašinerija sada traje već, aktivno i pasivno, preko dvadeset godina. Autorski tandem Ian Astbury i Billy Duffy
tijekom godina, ali nije li baš to pridonijelo različitosti i dinamici svakog njihovog albuma i perioda? Ionako su The Cult ona dvojica rođenih rockera koji uvijek smatraju da imaju nedovršenog posla međusobno, ali i prema svojem plemenu
" The Tube ". Smatravši da previše asocira na negativno, izbacili su ' Death ' dio iz imena i nazvali se jednostavno - The Cult . U emisiji "The Tube" Ian je to vrlo jednostavno objasnio: "Mi smo više o životu nego o smrti ". Te večeri su se snažnim i
ulaze u Rockfield Studios u Walesu na snimanje debi-albuma naslovljenog "Dreamtime ", a producira ih John Brand. The Cult su po prvi puta imali snažan identitet kao četvorka. Partnerstvo osovine Astbury / Duffy u pisanju pjesama bilo je
" izlazi u listopadu 1985. i ubrzo dostiže prodaju od 200.000 primjeraka, a dok su novine zaokupljene sa The Smithsima, The Cult kreću na rasprodanu turneju Europom i Amerikom. Novi bubnjar bio je Les Warner. Otprilike pola godine kasnije, u
se ljeto ' 86. bližilo kraju, bilo je evidentno da "Peaceom" nitko nije zadovoljan. Cijeli je zvuk bio preproduciran. The Cult nisu bili zadovoljni onime što je Steve Brown napravio, jer to jednostavno nisu bili oni. Dio krivnje leži i na njima,
leži i na njima, ali pristup producenta je bio previše isti onom na "Loveâ " albumu (drugim riječima, krivi), dok su ga The Cult prerasli i krenuli na novi. Slijedilo je novo miksanje snimljenih pjesama, potrošeno je još više novaca, tako da je
i saksofona možda je i opravdavao toliku cifru, ali je u svemu nedostajala ona karika agresivnosti i čistoće po kojoj su The Cult bili prepoznatljivi.
. Menadžment im daje zeleno svijetlo da završe album u New Yorku, željno iščekujući gotovi produkt. Završivši sve, The Cult se vraćaju u Englesku s materijalom kakav je nedostajao u britanskom rocku preko desetljeća.